O klubu
Fudbalski klub Teleoptik, osnovan 1952. Godine pri istoimenoj fabrici, imao je u početku svog rada prevashodni zadatak da razvija fizičku kulturu u preduzeću i propagira radničko – sportske igre. Taj zadatak i tada i kasnije uspešno je obavljan, ali je vremenom klub izrastao i u vrlo kvalitetan kolektiv koji igra značajnu ulogu u beogradskom nižerazrednom fudbalu, a poslednjih godina i u profesionalnom fudbalu u Srbiji.
U redovnno takmičenje Teleoptik se uključio 1952/53 godine u nižerazrednom rangu, Drugom C razredu. Više od decenije klub uglavnom i nastupa u osnovnom rangu, beležeći retke uspehe kao onaj 1954/55 god. Kada je osvojio prvenstvo Trećeg B razreda. Od fudbalera u tom periodu ističu se Petar Nedić, Vojislav Šobić, Miloš Tasić, Tomislav Marković i drugi, a treba reći da je u Teleoptiku počeo da igra fudbal i Nusret Čerkić, kasnije poznati prvotimac mostarskog Veleža. Među trenerima kluba isticali su se Rata Jakšić i Milan Berać-Čatrlja.
Reorganizacijom takmmičenja 1961/62 godine fudbalski klub Teleoptik je bio uvršten u Prvi D razred i tu je zauzeo treće mesto i tada prelazi u viši rang, Drrugu beogradsku ligu. Ekipa se u tom rangu takmiči tri sezone, uglavnom u borbi za opstanak, da bi onda podmlađen i pojačan tim 1965/66 godine ubedljivo osvojio prvenstvo B grupe i prešao u Prvu beogradsku ligu.
I tu FK Teleoptik igra tri sezone, a zatim 1968/69 godine osvaja predposlednje 13. mesto i ispao iz lige. U tom periodu su nastupali sledeći igrači: Grlja i Havidić (golmani), Milutinović, Olić, Efović, Anokić, Katanić, Vranić, Pećanac, Momčilović, Livada, Lončar, Puzigaća, Milićević, Stojanović, Simić, Ilić, Aleksić, Mandić, Rajković, B. I J. Jović i drugi, a među najboljima su bili Nikola Livada, Ljuba Momčilović, Laza Rajković, Janko Jović, Petar Anokić, Miodrag Ilić Englez, Miroslav Aleksić Selja i Đorđe Stojanović.
U sezoni 1969/70 god Teleoptik je opet ubedljivo osvojio prvo mesto u Drugoj B ligi, i tako se plasirao ponovo u Prvu beogradsku ligu gde je sa promenljivim uspehom igrao naredna četriri sezone. Godine 1973/74 Teleoptik zauzima poslednje mesto (16. mesto) i opet ispada u niži rang. Boje kluba su u to vreme branili :Milinović, Bobić i Muranović kao golmani, igrači B. Jović, Stefanović, Katanić, Efović, Nešković, Čordaš, Vranić, Radović, Dukić, Rujević, Marković, Livada, Soboćan, Jurišić, Soldatović, Lazarević, Perišić, Ilić, braća Trifković, Šuša, Filipović, Kresojević, Debić, Babović, Milićević, Hutalarović i Šipka Dragan. Bio je to jedan od najjačih sastava u starijoj istoriji kluba.
U to vreme, Teleoptik razvija i dobre mlađe selekcije, a pionir Babović je 1972/73. godine bio jedan od najboljih beogradskih igrača u svom uzrastu. Posle drugog ispadanja iz Prve beogradske lige trener Jovan Đukić je promenio skoro ceo tim tako što se zahvalio nekim veteranima i uveo neke nove snage među kojima su bili golman Veljić, Radovac, Ružić, Kovačević i Božičković, koji su sa starim igračima Jurišićem i Šipkom predstavljali izuzetno jak tim. Već 1974/75 godine Teleoptik se kao drugoplasirani u Drugoj A ligi vratio u A grupu Prve beogradske lige.
Tu klub nastupa nekoliko godina sa promenljivim uspehom, a najbolji plasman postiže 1976/77 godine kada je zauzeo drugo mesto. Vedeta tima je u to vreme bio Duško Solujić, a uz njega su se istakli golman Veljić, halfovi Zemunović i Vukadinović, i napadač Ilić. Godine 1981/82 je opet forimrana jedinstvena Prva beogradska liga i u nju je kao četvrtoplasirani tim iz prethodne sezone uvršten i Teleoptik. Zauzeo je tada sedmo mesto od 16 timova i tako je stekao pravo nastupa u novoosnovanoj Beogradskoj Zoni 1981/82 godine, koja je od tada najviši rang takmičenja na području grada Beograda.
To je bio najveći takmičarski domet ovoga kluba u svojoj istoriji. U toj ligi, među 16 timova, fudbaleri Teleoptika su 1982/83 godine osvojili dvanaesto mesto, sezone 1983/84 jedanaesto mesto, sezone 1984/85 su zauzeli peto mesto, sezone 1985/86 godine treće mesto, sezone 1986/87 četvrto mesto, a 1987/88 godine jedanaesto mesto. U tih šest sezona dresove prvotimaca je nosilo oko 50 igrača od kojih su najistaknutiji bili Vladimir Lović, Miodrag Đilas, Vasilije Radičević, Zoran Mašić i još nekolicina, a standardni tim u sezoni 1987/88 igrao je u sastavu: Janković, Bogner, Tirković, Erdeljan, Radičević, Medić, Mitrović, Apostolović, Karadžić, Tadić i Puškaš. Uz njih nastupali su i Malinović, Sedlarević, Ćirić, Pupavac, Mamić i Šikota.
Značajno je istaći da se u to vreme značajno popravio rad sa mlađim kategorijasma, koje je trenirao bivši igrač Šipka Dragan. Tako je 1984. godine pionir Aleksić Slobodan nosio dres reprezentacije Srbije, junior Petar Vasiljević kasnije bio član prvog tima Partizana. U to vreme su se u upravi kluba se radom i uspehom posebno isticali predsednik Slobodan Jokić, sekretar Đurica Anđelić i Branislav Jeremić. Takođe treba istaći da je istoimena fabrika vodila brigu o fudbalskom klubu i ulagala dosta truda i sredstava u njegov rad i razvoj, a u tom momentu sportski teren, sa dva pomocna terena, su pružali sve uslove za kvalitetan razvoj kluba.
